Ovaj kratki vodič o tome kako kritički komentirati paranormalne i slične tvrdnje napisao je profesor psihologije, skeptik i član CSI-a Ray Hyman. CSI je američka skeptička udruga – Committee for Skeptical Inquiry (do 2006. godine zvao se CSICOP) – koju su, između ostalih, osnovali Carl Sagan, Isaac Asimov, James Randi i upravo Ray Hyman. CSI već 35 godina istražuje paranormalne tvrdnje i svoje nalaze objavljuje u časopisu Skeptical Inquirer, čije uredništvo koristi i preporuča ovaj vodič kao naputak za svoje autore.

Od osnivanja CSICOP-a 1976. godine, i s rastom broja lokalnih skeptičkih grupa, skeptici pronalaze sve više mogućnosti izražavanja svojih stavova. Elektronski i tiskani mediji, kao i internetski forumi, daju nam više prilika da nas se čuje. Ponekad imamo dovoljno vremena za pažljivo planiranje i poliranje naših odgovora, ali u većini slučajeva odgovor moramo trenutno formulirati. No, bez obzira na okolnosti, kritičarev posao – ako ga želi ispravno izvesti – bit će težak i prepun neočekivanih opasnosti.

Velik broj dobronamjernih kritičara uskoči u raspravu bez promišljanja o posljedicama koje izazivaju njihove izjave. Tako ponekad pokazuju svoje emocije umjesto logike, iznose optužbe koje ne mogu dokazati, ne potkrijepljuju svoje tvrdnje činjenicama i, općenito, ne uspijevaju napraviti sve što je potrebno da bi njihove izjave bile vjerodostojne.

Takva nepromišljena kritika može biti vrlo kontraproduktivna za misiju skepticizma. Autor takve kritike neće postići željeni cilj, može izgubiti kredibilitet, a može čak zaraditi i sudsku tužbu. No, nepovoljne posljedice će, osim našeg kritičara, trpiti i cijela ideja skepticizma. Čak i kada se kritičar potrudi jasno naglasiti da je njegova izjava isključivo njegovo osobno mišljenje, javnost veže te tvrdnje sa svim kritičarima.

Tijekom prvog desetljeće postojanja CSICOP-a, članovi Glavnog odbora često su trošili većinu svog vremena na kontrolu štete koja bi bila izazvana nepromišljenim primjedbama kolega skeptika, umjesto da se bave svojim poslom – promocijom znanstvenog skepticizma.

Nažalost, još uvijek ne postoje tečajevi na kojim bi se skeptike podučio pravi način kritike paranormalnih tvrdnji. Dakle, koliko ja znam, trenutno nema udžbenika, knjige, ili pravila koja bi nam mogla pomoći. Dok takvi tečajevi i knjige ne nastanu, što možemo učiniti da osiguramo da naši kritike budu učinkovite i odgovorne?

Bio bih neodgovoran kad bih tvrdio da imam jednostavan odgovor. Problem je složen i ne postoje prečice do rješenja. Ipak, vjerujem da svi mi možemo postati bolji u odgovornoj kritici držeći se nekoliko jednostavnih načela.

Ako se potrudimo pridržavati načela za koje ionako tvrdimo da ih duboko poštujemo, i za koje vjerujemo da ih krše mnogi promicatelji paranormalnog, značajno ćemo napredovati kako u našim zajedničkim, tako i u našim individualnim nastojanjima. Ako se smatramo zaštitnicima racionalnosti, znanosti i objektivnosti, onda bismo se u našoj kritici trebali pridržavati tih istih načela. Samim nastojanjem da govorimo i pišemo poštujući duh preciznosti, znanosti, logike, razuma – dakle, onih koncepata kojima se navodno divimo – podigli bi kvalitetu naše kritike za barem jedan red veličine.

U slučaju nepridržavanja tih standarda, izlažemo se brojnim opasnostima. Možemo se naći u situaciji da tvrdimo nešto što ne odgovara činjenicama. Možemo javnosti prenijeti bitno različitu informaciju od one koju smo namjeravali. Možemo zbuniti javnost o tome što zapravo pokušavamo postići. Nesvjesno možemo pregrubo napasti promotore paranormalnog i tako za njih stvoriti simpatiju u javnosti. Također, kao što sam već spomenuo, možemo nepotrebno otežati posao ostalim skepticima.

Što, dakle, skeptici mogu učiniti da bi podigli kvalitetu svoje kritike? Ovo što slijedi samo su neki prijedlozi za koje se nadam da će potaknuti daljnja razmišljanja i rasprave.

Dobro se pripremite

Kvalitetna kritika je vještina koja zahtijeva dosta pripreme, rada i hladnu glavu. Vaša reakcija ne neočekivani napad u raspravi biti će bolja ako ste već ranije razmišljali o takvim stvarima. Pokušajte unaprijed pripremiti kratke i učinkovite odgovore na pitanja koja će najvjerojatnije biti postavljena. Imajte, također, spremne odgovore na pitanja zašto je skepticizam važan (i što je to uopće), zašto je ljudima bitno da čuju baš vaše mišljenje, koliko su i na koje načine pogrešna uvjerenja štetna, kao i na druga česta pitanja. Korisno bi bilo sastaviti popis najčešćih pitanja zajedno s mogućim odgovorima.

Pokušajte svoje ideje isprobavati na prijateljima i “neprijateljima” prije nego što ih ponudite u javnoj areni. Dobro je i vježbati svoje argumente na kolegama skepticima. Dio vas može preuzeti ulogu onih koji iznose neku paranormalnu tvrdnju, a drugi ulogu kritičara. Za općenitiju pripremu čitajte knjige o kritičkom razmišljanju, dobrom pisanju i kvalitetnoj argumentaciji.

Jasno utvrdite svoje ciljeve

Prije nego što pokušate odgovoriti na paranormalne tvrdnje, zapitajte se što zapravo želite postići. Želite li izraziti potisnutu ljutnju? Pokušavate li poniziti svog protivnika? Želite li da vaše gledište dobije veći publicitet? Da li želite pokazati da je ta tvrdnja iracionalna? Nadate li se da ćete educirati javnost o tome što se smatra dobrim dokazima? Često naknadno utvrdimo da je naš cilj bio nekakva smjesa svega toga, a ako smo još k tome djelovali impulzivno, tada se u toj smjesi često nalaze proturječni ciljevi.

Posebno je važno raditi razliku između kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Vjerujem da bi se većina skeptika složila da je naš dugoročni cilj obrazovati javnost kako bi se mogla učinkovitije nositi s različitim paranormalnim tvrdnjama. No, ponekad se dogodi da taj naš dugoročni cilj bude žrtvovan zbog želje da se razotkrije ili raskrinka neka aktualna paranormalna tvrdnja.

Dio jasnog utvrđivanja naših ciljeva je da odlučimo tko je naša publika. Odlučni i gromki napadi na paranormalne tvrdnje rijetko mijenjaju nečije mišljenje, ali gode egu onih koji već jesu skeptici. Problem je da neki argumenti koji odlično funkcioniraju među skepticima često zvuče uvredljivo znanstvenicima i važnijim društvenim opinion-makerima.

Potrudite se da uvijek bude jasno da napadate tvrdnju, a ne onoga tko je iznosi. Ni u kom slučaju nemojte da izgleda kao da nekom želite uskratiti njegove građanske slobode. Nemojte pokušavati postići da netko dobije otkaz. Ne zalažite se za ukidanje nastavnih predmeta ili tečajeva, i pazite da se ne nađete u situaciji da pozivate na cenzuru. Sama činjenica da smo pobornici racionalnosti i razuma, ne smije nas dovesti u poziciju da ostavljamo dojam da smo protiv akademskih i građanskih sloboda.

Napravite dobro svoju domaću zadaću

Ovaj savjet ide u istom paketu s prvim savjetom o dobroj pripremljenosti. Ne upuštajte se u raspravu o paranormalnim tvrdnjama bez prikupljanja što je moguće više relevantnih činjenica. Uz svaku prikupljenu činjenice, pažljivo zabilježite gdje i kako ste došli do nje. Nemojte se pouzdati u medijske napise ni o samim tim tvrdnjama, niti o činjenicama koje su s njima u vezi. Pokušajte dobiti sve detalje tvrdnje kontaktirajući onoga tko ju je iznio.

Držite se onog u čemu ste stručni

Danas nitko ne može vjerodostojno tvrditi da je stručnjak za sve. Kad god je to moguće, kontaktirajte odgovarajućeg stručnjaka. Mi smo, što je potpuno razumljivo, izrazito kritični prema onima koji iznose paranormalne tvrdnje o stvarima za koje očito nisu stručni. Isti princip bismo trebali primijeniti i na nas koji iznosimo kritiku toga. Najgori grijeh za kritičara je da u svojoj kritici iznosi spekulacije i tako zaobilazi poznate činjenice i dostupne dokaze.

Uvijek se zapitajte imate li zaista nešto za reći. Ponekad je bolje ugristi se za jezik, nego naprasno iznijeti zaključak za koji u danom trenutku nismo kompetentni. U takvim situacijama ne bojte se jednostavno reći – “Ne znam.”

Neka činjenice govore same za sebe

Ako ste se dobro pripremili i sakupili dovoljno činjenica, ljudima će vrlo rijetko trebati vaša pomoć u donošenju ispravnih zaključaka. Zapravo, ako im dozvolite da ih sami donesu vaša argumentacija bit će značajno učinkovitija. Primjerice, recimo da osoba X izjavi da je koristeći svoje psihičke moći policiji pomogla locirati nestalu kći gospođe Y, dok ste vi od policije dobili službenu izjavu da njezin doprinos u potrazi nije bio ni od kakve koristi. U toj situaciji može biti vrlo kontraproduktivno izjaviti da je osoba X lagala, ili da je njezina izjava pokušaj prevare. Prvo, moguće je da osoba X iskreno, premda pogrešno, vjeruje da je njezin doprinos pomogao. Također, dio ljudi će zasmetati uvredljivi ton takve kritike koji ih može navesti da počnu više suosjećati s osobom X. Ako, pak, jednostavno iznesete tvrdnju osobe X i izjavu policije, ne samo da ćete se držati činjenica, već povećavate šansu da ljudi dođu do odgovarajućih zaključaka.

Budite precizni

Dobra kritika zahtjeva preciznost i pažnju prilikom iznošenja. Mi se zalažemo za objektivnost i poštenje, pa kad kritički analiziramo paranormalne tvrdnje, imamo odgovornost da sami budemo što je više moguće iskreni i precizni u svojim vlastitim tvrdnjama. Moramo uložiti dodatan napor i izbjegavati tvrdnje o paranormalnome koje ne mogu biti poduprte čvrstim dokazima. Trebamo biti posebno oprezni u intervjuima medijima. Moramo se jako potruditi kako bismo osigurali da mediji dobro razumiju što jesmo, a što nismo rekli.

Budite dobronamjerni

Znam da će mnogi od mojih kolega kritičara smatrati ovaj savjet teško probavljivim. Za neke od nas paranormalci su “neprijatelj”, pa se čini da je neprincipijelno popuštati im na bilo koji način. Svojom dobronamjernošću prema onima koji iznose paranormalne tvrdnje, samo izražavamo vjeru da su osobe s “druge strane” iskrene i poštene. To znači da kad god postoji nešto dvojbeno ili nejasno u nekoj paranormalnoj tvrdnji, dobro je tu nejasnoću prihvatiti na način kao da ju je u dobroj vjeri prijatelj i istomišljenik, dakle u njegovu korist, sve dok nismo stekli jake razloge protiv. U tom smislu, moramo pažljivo raditi razliku između toga da je netko u krivu i da je netko nepošten.

Iako često možemo osporavati točnost i vjerodostojnost paranormalnih tvrdnji, rijetko smo u poziciji da raznamo je li osoba koja je iznijela tvrdnju lagala namjerno, ili je i sama u zabludi. Nadalje, često imamo slobodu interpretacije i prezentacije argumenata suprotne strane. Dobronamjernost zahtjeva od nas da njihovu poziciju prenesemo na fer, objektivan i neemocionalan način.

Izbjegavajte teške riječi i senzacionalizam

Svi ovi principi su međusobno povezani. Sve prethodno navedeno zapravo nam sugerira da bismo u našoj kritici trebali izbjegavati korištenje teških riječi i predrasuda. Ako se dogodi da su iznesene paranormalne tvrdnje prožete emocijama ili senzacionalizmom, moramo izbjegavati spuštanje na tu razinu. Nikako ne bismo trebali odgovoriti na isti način.

Ovo nije okretanje drugog obraza. Mi želimo dobiti i zadržati vjerodostojnost. Emocionalne rasprave i senzacionalističke tvrdnje nam mogu u kratkom vremenu stvoriti veliki publicitet, no većina nas vidi našu misiju kao utrku na duge staze. Želimo pokazati medijima i javnosti da su naše poruke važne i da ih je korisno prenositi. Zato bismo željeli zaraditi njihovo povjerenje kao vjerodostojan i pouzdan izvor. Takav cilj zahtijeva da uvijek imamo na pameti znanstvene principe te standarde racionalnosti i čestitosti za koje bismo željeli da postanu univerzalni.

Autor: Ray Hyman (izvorni tekst: Skeptical Inquirer)
Prijevod: Saša Ceci
Revizija prijevoda: Branimir Zauner

Preuzeto sa: http://www.pzkm.org/kako-pravilno-kritizirati/